Temeljni princip ventilacijskog ventilatora temelji se na sinergijskom učinku mehanike fluida i mehaničke dinamike. Rotacija impelera stvara centrifugalnu silu ili aksijalni potisak, povećavajući tlak plina i usmjeravajući ga da teče u određenom smjeru.
Proces rada ventilatora može se podijeliti u tri faze:
Faza unosa plina: Kada se impeler okreće velikom brzinom, stvaraju se trenje i razlika u tlaku između lopatica i plina, uvlačeći okolni plin u središnje područje rotora. Ventilatori s aksijalnim protokom vode plin aksijalno kroz kut nagiba lopatica, dok centrifugalni ventilatori raspršuju plin prema van kroz centrifugalnu silu generiranu rotacijom.
Faza prijenosa energije: Kinetička energija impelera prenosi se na plin kroz lopatice, istovremeno povećavajući njegovu energiju tlaka (statički tlak) i energiju brzine (dinamički tlak). Dizajn lopatice (kao što je aeroprofil i radijus zakrivljenosti) izravno utječe na učinkovitost pretvorbe energije; moderni ventilatori često koriste unazad-zakrivljene lopatice kako bi smanjili buku i poboljšali energetsku učinkovitost.
Stupanj ispuha plina: Nakon što je pod tlakom, plin se ispravlja spiralom (centrifugalno) ili deflektorom (aksijalni protok) i ispušta u unaprijed određenom smjeru. Stupanj podudaranja između oblika izlaza i kuta lopatice određuje ravnotežu između protoka zraka i tlaka. Na primjer, otvori za zrak s rešetkama mogu prilagoditi smjer strujanja zraka, što je prikladno za scenarije koji zahtijevaju usmjerenu ventilaciju.
